Gorski kotar 2020. Početak...

Složija san sendviče, nešto za cugu
busolu i vriću, krenija prema jugu.
Evo plana: 10 dana do Jadrana
trčećin korakon poput Conana za tri dana.

...repa ekipa iz Leut Magnetika. Ja sam spremio čokoladice i gelove, cikloračunalo i ruksak. Plan je šest, možda sedam dana do gorana, poput hm... Merckxa? Za dva dana. :)

Nekako se čini da ljudi kad dođu u neke godine vide na horizontu nove izazove, stare stvari postaju manje privlačne a nešto o čemu su potajno razmišljali  ne čine se više baš tako nemogućim.

Ja sam od kad znam za sebe na biciklu i ne znam postoji li razdoblje kad uopće nisam vozio bicikl. Vjerojatno ne. Od kraja 2013. ponovo imam cestovni bicikl i tada sam ga ponovo otkrio i kao sport i kao način putovanja.

U ovih sad već sedam godina vozio sam sve i svašta, od maratona, utrka, breveta, biciklijada, vozio u velikim grupama, s prijateljima i najčešće sam.  Vožnje od desetak  kilometara, pa do sada još najdužih 330km. Kod biciklizma je lijepo što funkcionira i kao grupni i kao solo sport.

Kad smo kod sporta i kad još spomenemo one godine iz početka, nekako me sve manje privlače masovni andrenalinski događaji poput maratona, a sve više samostalne kontemplativne vožnje krajevima u kojima još nisam bio ili sam bio na drugi način i iz drugih razloga.

Za one koji me ne znaju osobno, nisam ni stasom ni težinom tipični biciklist a bogme ni sportaš. OK, noge sam napumpao čisto kao posljedicu svih tih kilometara na bicu, ali škembica je i dalje postojana. :) Da se nje riješim, treba malo više od voziti se okolo. Nisam ni sportaš, jer ne treniram. Sav moj sport sastoji se od vožnja na bicu, ponekad neka šetnja ili malo planinarenja.

2020. nam je donijela blagu zimu i Covid 19. Ni jedno ni drugo ustvari baš i nisu poželjni ali kako je svako zlo za neko dobro, značilo je da sam imao mnogo vremena koje sam među inim proveo na biciklu. :) Ako se dobro sjećam, prvu vožnju dužu od 200 km imao sam negdje u travnju. I do ljeta sam nakupio dosta cjelodnevnih vožnji i znao sam da fizički mogu podnijeti taj napor.

Evo nas u kolovozu, vrijeme godišnjih odmora je i ja sam odlučio da ove godine preskačem Jadran, izležavanje u hladu i sve što već ide s tim. Odlučio sam umjesto toga naći mjesto do kojeg mogu doći biciklom u jednoj vožnji, koje je u zanimljivom kraju države, moguće bliže Jadranu i također važno, što moj skromni budžet može podnijeti. :)

Nisam posebno izbirljiv, trebam sobu gdje ću biti sam, kupaonu i mjesto gdje će mi bic biti siguran. Također, da domaćin osigura posteljinu i ručnik. To sam našao u Gorskom kotaru, u Vrbovskom. U planinarskom domu Kamačnik.

U Vrbovskom sam već bio u nekoliko navrata, ali uvijek u prolazu ili na jednodnevnim izletima kao fotograf. A Gorski kotar me svojim pejzažom oduvijek fascinirao.

Planirao sam 5, možda 6 noćenja, ovisno o vremenu. Tako sam i dogovorio, pet noćenja a ako se vrijeme pokaže povoljnim produžit ću još jedan dan. Nažalost je na kraju ispalo samo pet noćenja, no o tome kasnije.

Hajdm'o prvo o rutama. U svakom slučaju sam planirao jedan dan odmora s idejom da taj dan odem u Rijeku vlakom, na gradskoj plaži se okupam u moru i vratim se nazad. Dva dana odlazilo je na putovanje u Vrbovsko i nazad, što mi je ostavljalo još tri odnosno četri dana za vožnju po Gorskom kotaru.

Kolekcija ruta za Gorski Kotar.

Ako me pitate zašto ne bicom do Rijeke, dvije su stvari. Prvo, onda ne bi bio
dan odmora i još bitnije morao bih nonstop imati bic na oku a onda baš i ne bi bio spokojan na kupanju. U prvoj verziji plana, najjača vožnja mi je trabala biti do Platka uz dvije kraće prema Ogulinu u ritmu jedan dan duga vožnja, drugi kraća.
No, kako smo blagoslovljeni modernom tehnologijom, istražujući preko Googla ceste Gorskog kotara otkrio sam onu uz Kupu koja preko Broda na Kupi vodi do Čabra. Tada sam odlučio da je upravo to ruta koju želim svakako odvoziti. Platak je tako pao u: ako, onda varijantu.

Tako sam imao šest isplaniranih ruta, učitanih u Garmin (cikloračunalo), dogovoren termin za noćenja još sam samo morao smisliti što ću i kako od odjeće i obuće nositi sa sobom. S ovim iskustvom moram reći da ću za eventualni idući put uložiti u bisage ili neke druge vrste torba koje se montiraju na bicikl. Mnogo sam vozio s ruksakom na leđima i nije da me ubija, ali činjenica je da ograničava i da radi dodatan stres na leđa i na ramena.

OK, dakle, što moram imati? To je Gorski kotar, nije Jadran, znači postoji mogućnost da će biti hladno i padati kiša. Trebam nešto duže, i za na bicikl i za u grad. Trebam nešto u čemu ću hodati po gradu i po domu i trebam dva kompleta dresova. Jedan vozim, drugi perem i sušim.
Ruksak koji imam je relativno nevelik, 20l, kupljen u poznatom lancu imena s tri suglasnika i samo jednim samoglasnikom :), ali baš za bicikliste. Ništa posebno, ali ima donekle odmaknutu podlogu od leđa i ono što je važno, ima kabanicu u slučaju da me negdje dostigne kiša.

Evo i popisa, kopiram ga direktno s moba. :)

Za bicikl:
Zračnica, ulje.
Dres 2 kompleta, 1 na meni, 1 u ruksaku
Podmajica, kratka i duga.
Podhlače.
Grijači za ruke.
2 bandane.
2 para rukavica
4 para čarapa. 2 deblja, 2 tanja.
Mali ručnik.
Kabanica gore i dolje.
Reflektirajući prsluk.
Svijetlo za bic.
Ostatak:
2 kratke majice
Duga majica
Kratke hlače
Gaće 2, spavanje i nošenje
Papuče
Sandale
Četkica za zube,  pasta za zube.
Krema za masažu.
Neofen, flaster, Tyrosur, magnezij.
Švicarski nožić.
Kupaće gaće.
Za put:
Male vlažne maramice
Maramice
Maska (za u trgovinu)
Vanjska baterija,
Usb kabel za garmin i mobitel
Punjač za mobitel
Stari LG mobitel za mjuzu

Što se bica i njegove opreme tiče, netom prije stavio sam dvije nove vanjske gume i novi lanac. Gume koje koristim su Continental Ultrasport 2, jeftine, a meni su se pokazale odličnima. Prednju sam zamjenio nakon 15 000, a zadnju nakon 10 000 kilometara. Mislim da sam sve zajedno u to vrijeme imao četiri bušenja. Lanac je Sram, za nešto manje od 200 kuna. U torbici pod sjedalom vozio sam dvije zračnice, set za krpanje guma s ljepilom, tri upirača, multialat, alat za krpanje lanca, električarsku traku i za slučaj da mi se na vanjskoj gumi desi neki veći otvor, komadić vanjske gume da ju stavim između zračnice i gume. I naravno ručnu pumpu. :)

Trebam još reći da sam kupio i torbicu za gornju cijev u kojoj imam dokumente, novac, bateriju, čokoladice i sve te sitne stvari koje trebaju u vožnji ili kad se siđe s bica a da se ne mora prtljati po ruksaku. Relativno je velika jer je i moja 10000 mah baterija isto velika.

Da, nisam vukao ništa za pranje sa sobom, planirao sam u Vrbovskome kupiti sapun s kojim ću prati sebe i dresove.  I to je to što se logistike tiče. Moj bic i moj ruksak moj su dom, sve što imam vučem sa sobom. :)
Prije nego krenem na samo putovanje, da još napišem nešto o planiranju ruta. Vi koji niste biciklisti možda vam neće biti sve jasno, ali skužit ćete poantu. :)

Do sad sam svoje vožnje uvijek planirao na Stravi koja me nikad nije iznevjerila u smislu da me odvela na nakekav bijesni makadam ili mi ubacila nekakvo bezvezno brdo u nigdjezemlju. Za razliku od Garmin Connecta. Koji je svaki put napravio sve to. :)
No, kako mi je pretplata za Stravu u ovom trenutku van budžeta (što planiram promijeniti), Garmin mi je ostao jedina opcija.

Ali Komuu..., Bike.... čujem vas, vičete! :)
Znam, ali ni jedno ni drugo nisam do sad koristio i nisam se želio uopće zamarati procesom registracije, istraživanja, itd. Znao sam da Connect moram dobro prekontrolirati i bude OK. Osim vožnje doma, o kojoj ćemo kad na nju dođe vrijeme. :)

Ah, jesam ga zapilio s ovim uvodom. :)

OK, počnimo od večeri prije. Četvrtak je, 6. kolovoza, večer. Kuham tjesteninu za ujutro, pripremam sve da mi je spremno, da se samo najedem, popijem kavu i krenem. Inače sam si zadnjih nekoliko dužih vožnji pripremao salatu s tjesteninom. Dakle puno povrća, jogurt i majoneza, hladno. To mi se pokazalo jestivim i dovoljno hranjivim za prvih stotinjak kilometara. Ovaj put sam bio lijen raditi salatu pa sam odlučio da ću tjesteninu pojesti ujutro prelijanu maslinovim uljem, sirom i peršinom kojeg sam ostavio u ulju preko noći.

Tu večer dugo nisam mogao zaspati. Hoćeš, nećeš, svakakve misli prolaze kroz glavu. Od jednostavnih, jesam li sve spakirao, do vremenskih, jer je bila nekva mogućnost kiše, do onih, što ja to ustvari radim? Mislim da sam zaspao tek oko 1, a budilicu sam podesio već na 4, plan je bio da krenem u 5.

U sljedećem nastavku pročitajte kako je prošao petak:
https://storyteller.fit/story/7842